Fosfor je esencijalni makroelement koji je s poljoprivrednog gledišta izrazito bitan za sam rast i razvoj bilja gdje ima ulogu u energetskim reakcijama u biljci, fotosintezi, respriraciji te transferu gena i hraniva i stoga je cilj proučiti prostornu varijabilnost biljci pristupačnog fosfora kako bi se omogućila kvalitetna opskrbljenost u određenim uvjetima primjenom stečenog znanja. Nedostatak fosfora odražava se na čitav rast i razvoj biljke, odgađa cvatnju i zriobu što može stvoriti štete u proizvodnji dok se kod dobre opskrbljenosti povećava prinos. Vodotopljivi fosfati su najmanje zastupljena frakcija fosfora u tlu. U vodenoj fazi tla nalazi se u prosjeku manje od 1 kg ha-1 fosfora, dok porastom njihove koncentracije (nakon gnojidbe) dolazi do brze transformacije u manje topljive oblike. Ta kritična koncentracija ravnoteže vodotopivih i manje topivih oblika fosfora ovisi prije svega o količini fosfora koja se već nalazi u tlu. Utvrđivanje te vrijednosti značajan je zadatak agrokemije jer ona pokazuje razinu raspoloživog fosfora za ishranu bilja nakon gnojidbe fosforom, odnosno stupanj njegove efikasnosti. Na opskrbljenost pojedinog tipa tla fosforom utječu: mineralni sastav i fizikalna svojstva tla, količina gline, pH i temperatura, a u velikoj mjeri pridonosi i antropogeni utjecaj. U kiselijim tlima često se javlja manjak fosfora, kalija, kalcija, magnezija i mangana. Postoji velika potreba da se istraži prostorna varijabilnost fizikalnih svojstava tla preciznijim tehnikama kako bi se oplemenili i podržali različiti načini korištenja poljoprivrednog zemljišta. Fizikalna svojstva tla bitan su faktor u varijabilnosti količine hraniva u biljci pristupačnom obliku. Količina organske tvari u tlu također može utjecati na količinu pristupačnog fosfora. Najčešće korištena metoda utvrđivanja biljci pristupačnog fosfora u Hrvatskoj je AL-metoda. Za izražavanje prostornih obrazaca varijabli okoliša često se koristi geostatistika, a kriging, kao najpoznatija interpolacijska metoda, korišten je više desetljeća kao sinonim za geostatističku interpolaciju i dokazao se stabilnim za procjenu vrijednosti na neuzorkovanim mjestima obrađujući okolne uzorkovane podatke u određenoj shemi.