Svrha rada pružiti je smjernice o repertoaru i izvedbenoj praksi instrumenta za kojeg se smatra da je imao velikog utjecaja u nastanku današnje suvremene gitare. U novije doba, svijest o postojanju vihuele, iznimno popularnog instrumenta u renesansi, javila se nakon objave prve suvremene transkripcije pjesme Miguela de Fuenllane 1837.godine. Nakon toga, izdaju se nekolicina publikacija glazbe za vihuelu. I dok su ove publikacije privukle pozornost znanstvenih krugova, angažman gitarista Emilia Pujola, približio je glazbu vihuele široj publici. On je transkripcijom i izvedbom vihuelističke glazbe na gitari značajno obogatio suvremeni gitaristički repertoar. Podijeljen u nekoliko poglavlja, rad pruža informacije o vihueli, glazbi za vihuelu i skladateljima vihuelističke glazbe. U ovom radu koristila sam se metodama muzikološkog istraživanja. Prvo poglavlje navodi kratka obilježja renesansnog razdoblja, kulturnu i sociološku pozadinu razdoblja u kojem je vihuela doživjela svoj procvat, porijeklo i razvoj samog instrumenta i vrste vihuele iz koje se iznjedrila vihuela važna za razvoj suvremene gitarističke tehnike – vihuela svirana prstima. Ugodba vihuele naziv je drugog poglavlja i opisuje ugodbu standardne vihuele sa šest pari žica, problematiku crijevnih žica i menzure vihuele, prilagodbu ugađanja prema tabulaturama. Tabulatura, kao naziv trećeg poglavlja, objašnjava pojam, format i vrste tabulatura kojima su se koristili vihuelisti. Četvrto poglavlje donosi informacije o najranije zabilježenim indikacijama tempa u europskoj glazbi kojima su se koristili određeni vihuelisti. Pojavom zahtjevnijeg glazbenog materijala, dogodio se najveći napredak u tehnici sviranja trzalačkih instrumenata. U šestom poglavlju bavit ću se opisima tehnike sviranja desne i lijeve ruke. Naslov sedmog poglavlja, ''Skladbe'', donosi pregled repertoara insturmentalne glazbe i intabulacija za solo vihuelu, te djela za glas i vihuelu. Bavit ću se i obradom pojma, forme i stilskih obilježja svake vrste skladbe. Nakon sedmog poglavlja, osmo poglavlje temelji se na kratkim informacijama o biografiji pojedinog vihuelista skladatelja, te pruža podatke poput vrste, oblika, načina i stilova kompozicija koje su skladali za vihuelu. U posljednjem poglavlju navodim jedina četiri sačuvana instrumenta, mjesto pronalaska, njihove graditelje ili prijašnje vlasnike, kratak opis konstrukcije, izgled preostalih instrumenata i gdje se danas čuvaju. Nakon devet poglavlja slijedi kratak zaključak i popis literature koja se koristila pri izradi ovoga rada.