U ovom diplomskom radu istraženo je vezanje stanica morskog fitoplanktona na senzor kvarcne mikrovage s praćenjem disipacije (QCM-D) funkcionaliziran polietileniminom. Istraživane su dvije vrste morskog fitoplanktona različitih morfoloških svojstava. Jednostanična mikroalga: Dunaliella tertiolecta Butcher karakteriziranu nedostatkom stanične stijenke i Cylindrotheca closterium (Ehrenberg) Reimann & J.C. Lewin, alga s čvrstom staničnom stijenkom inkrustiranom silicijevim dioksidom. Monokulture algi uspoređene su u uvjetima normalnog rasta te pri povišenoj temperaturi. Ustanovljeno je da nema korelacije koncentracije algi u otopini s brojem algi vezanih na biosenzoru dok je potvrđena korelacija vrijednosti pada frekvencije (f), kao temeljnog parametra koji daje QCM-D s brojem algi očitanih na kvarcnom biosenzoru. Praćena su viskoelastična svojstva (rigidnost) algi tako da su uspoređeni omjeri promjene rezonantne frekvencije [f] i disipacije [D] biosenzora čime je ustanovljeno da istraživane vrste imaju različita viskoelastična svojstva, odnosno vrsta D. tertiolecta ima svojstvo veće viskoelastičnosti od C. closterium. No vrijednosti se rasipaju u velikom rasponu te se rezultati za dvije vrste preklapaju. Stoga nije mogla biti dokazana pretpostavka da bi se usporedbom monokultura u normalnim uvjetima rasta i pri povišenoj temperaturi pokazalo da stresni uvjeti utječu na viskoelastičnost stanica. Dobiveni rezultati doprinose razumijevanju primjene kvarcne mikrovage (QCM-D) u površinskoj karakterizaciji staničnog materijala i mogućem proširenje metoda bioloških istraživanja.