Rad pod ovim nazivom je nastao maštarenjem i fantaziranjem u krevetu, buljeći u strop pod utjecajem već flegmatično doživljene kliničke depresije, izvrćući povijest i fantaziju u jednu koherentnu instalaciju. Instalacija je direktan pogled na univerzalno sjećanje koje imam kada se prisjetim odgoja i odrastanja pod okriljem svojih roditelja, na prvi pogled bogatog ali zapravo, punog lažno uvjetovanih potkrepljenja kako bi dječaka, u biti, suzbilo u prirodnim zahtjevima za toplinom i brižnosti, gušeći ga sa slatkišima, igricama, seleći ga od doma do doma kako bi se što manje brinulo o njemu te na kraju i doslovno ga trujući s konstantnim pušenjem u nekontroliranim količinama. Rad je moj osvrt na jedan mali segment u mojem djetinjstvu baziran na trovanju komercijalizacijom ali i jedna malena kritika na nebrižno roditeljstvo, koje naspram argumentima protiv, zaista nije bilo najbolje što su mogli, ali je bio precizan način kojim se može dječju prisutnost i aktivnost svesti na minimum i pritom ga nesvjesno baciti u niz ovisnosti i kognitivno-socijalnih blokada od kojih me neke prate dan danas.