| Sažetak | Akcija kreativnog stvaranja svojevrsna je direktna mimika energije univerzalnih principa prisutnih u Prirodi, a tome je tako, naime, jer Kozmos sam sebe proživljava kroz beskonačan broj vjerojatnosti, a svjesnost koja ovu tvrdnju spoznaje i bilježi samo je još jedna od spomenutih vjerojatnosti koja potvrđuje prostor koji je vječnom stanju pokreta. Kada Kepler piše o odnosu između ljudskog i božanskog uma, poziva se na riječi pisca Proclusa koji navodi kako: „ ... znati uspoređivati ono što se izvana može zamijetiti s unutarnjim idejama i prosuditi da li se to s njima slaže, proces je kojeg on (Proclus) naziva „buđenje“, kao iz sna. Jer, kao što nas zamjetljive stvari koje se pojavljuju u vanjskom svijetu podsjećaju na ono što smo znali prije, tako osjetilna iskustva, kad ih svjesno doživljavamo, izazivaju intelektualne pojmove koji su već unutra bili prisutni; tako da ono što je bilo skriveno u duši, kao pod velom mogućnosti, sada sija ovdje u ostvarenosti.“1 Kako bi kontekst ovog rada bio razumljiviji važno je naglasiti tri rakursa – prvi je polazišna točka istraživanja u smislu umjetničke prakse, a naslanja se na teorijski i praktični model predstavljen u diplomskom radu Putovanja kroz dualnost prostora slike, a dalje i diplomskoj izložbi Guste praznine (Galerija SC, 2019.); drugi je daljnje razlaganje ideje ogledala odnosno ideje kako je slika mjesto ogledanja naše prisutnosti, a dalje i mogućnosti višedimenzionalnog pristupa površini unutar četiri ravnine platna i na koncu praktični dio ovog diplomskog rada što ga čine slikarska platna – osvjedočenje ispitivanja, u ovom slučaju, mogućnosti slike kao hiperprostora i slike kao objekta u odnosu na materijalni prostor u kojem je izložena. Slikarstvo je uistinu više od same slike ponajviše jer je slika imaginarna konstrukcija, a cilj onih koji se bave slikarskim medijem jest vizualizacija imaginacije koja nadilazi puko tumačenje slike kao vizualnog znaka.2
1 Usp. C. W. Jung, W. Pauli; Tumačenje prirode i psihe; Zagreb: Globus, 1989., str. 125 – 126.
2 Usp. Vlado Zrnić, Slikarstvo i pokretne slike – metonimijska obilježja u strukturi i logici slike, Zadar, Sveučilište u Zadru: Poslijediplomski sveučilišni studij – Humanističke znanosti: Doktorski rad, 2017., str. 118 |
| Sažetak (engleski) | The action of creative creation is a kind of direct mimicry of the energy of universal principles present in Nature and this is so because the Cosmos experiences itself through an infinite number of probabilities and the consciousness that realizes and records this claim is just another of the aforementioned probabilities that confirms the space that is the constant state of motion. When Kepler writes about the relationship between the human and divine minds he refers to the words of the writer Proclus who states that: „... knowing how to compare what can be seen from the outside with internal ideas and judge whether it agrees with them is a process he (Proclus) calls „awakening“, as from a dream. For, just as the perceptible things appearing in the external world reminds us of what we knew before, so sensory experiences, when we consciously experience them, evoke intellectual notions that were already present inside; so that what was hidden in the Soul, as under the veil of possibility, now shines here in realization.“ (Jung, Pauli; 1989.) Painting is truly more than the painting itself mostly because the painting i san imaginary construction and the goal of those who deal with the painting medium is to visualize the imagination that goes beyond the mere interpretation of the painting as a visual sign (Zrnić, 2017.). |
