U ovom završnom radu bavila sam se istraživanjem subjektivnog načina percipiranja boja kroz emocije. Niti jedan par očiju nije isti, time svaka osoba drugačije percipira boju. Boja nas asocira i podsjeća i na taj je način subjektivna. Boja je fenomen kojeg je eksperimentalno dokazao fizičar Isaac Newton 1676. godine. Bijela sunčeva svjetlost kada je propuštena kroz ravnostranu trostranu prizmu razlama se na spektar boja. U tom spektru zastupljene su sve boje, osim purpurne. Svjetlosna zraka sama po sebi nije obojena, boja nastaje tek u našem oku i mozgu. Različite boje nastaju na temelju kvalitativnih razlika fotosenzibilnosti. U polju umjetnosti boja neupitno ima veliku ulogu. Najvažniji je element slike jer djeluje na psihu i sadrži simboliku. Umjetnikov način zapisivanja svog postojanja zove se autoportret. Njime on izražava svoje raspoloženje, subjektivne doživljaje i osjećaje. Tema autoportreta je veoma osobna, dopušta nam prikazati samoga sebe u suštini, onakvim kakvi sami sebe vidimo i želimo prikazati. Naslikala sam sedam radova, na svakom sam prikazala sebe kako doživljavam jednu emociju u boji koja je subjektivno ali i pshiološki, te simbolički povezana sa tim osjećajem. Sreća-žuta, mir-plava, tuga-siva, bijes-crvena, ponos-ljubičasta, zaljubljenost-ružičasta i oduševljenje-zelena.