Hrvatska Narodna banka ne može voditi politiku kao Europska središnja banka niti koristiti iste instrumente. Hrvatska Narodna banka mora voditi računa o stabilnosti kune prema euru jer stabilnost tečaja zbog visoke euroiziranosti osigurava ukupnu ekonomsku i financijsku stabilnost. Ako se promatra trend djelovanja HNB-a od 2008. godine i stanja monetarne javnosti može se vidjeti da se u razdoblju od 2008. godine do 2015. godine često spominje ideja rekunizacije odnosno deeurizacije montiranog sustava. Razlog takvih trendova i mišljenja javnosti mogu se potražiti u udjelu ukupnih depozita u štednjama i oročenjima u bankama. Primjerice štednja u eurima iznosi oko 83%. No, to nije jedinstven slučaj u hrvatskom montiranoj povijesti. Oblik rekunizacije bio je već prisutan u počecima stvaranja hrvatske države gdje je preko 90% gađanja imalo oročenja u njemačkim markama. Samim time se može zaključiti da su građani hrvatske skloni štednji u stranoj valuti, što zbog straha od inflacije, a što zbog toga da se kroz vlasničku strukturu banaka i bankarske proizvode i dalje primarno nameću kreditni proizvodi u stranoj valutu (Eur). Samim time Hrvatska ima najviši stupanj depozitne eurizacije među zemljama srednje i istočne Europe koje su članice Europske unije. Kako se može vidjeti iz ovog rada Hrvatska narodne banka se suprotstavlja ideji eurizacije, što i je njezina zadaća da štiti domaću valutu te da čini novčano tržište stabilnim. HNB svojim djelovanjem potiče štednju u kunama. Primjerice od uvođenja posebnih kapitalnih zahtjeva za valutno induciran kreditni rizik, gdje su banke morale izdvajati dodatni kapital za kreditiranje u stranoj valuti neosiguranim zajmoprimcima,do kontinuirano znatno većeg regulatornog troška za devize u odnosu na kune.