Najozbiljnija financijska kriza nakon Drugog svjetskog rata započela je sredinom 2007. godine na tržištu nekretnina u SAD-u te je ubrzo zahvatila globalno tržište. Korijen krize bila je financijska inovacija, odnosno sekuritizacija u SAD-u. Kriza je rezultirala ozbiljnim poremećajima na međubankovnom tržištu. Poremećaji na međubankovnom tržištu utječu na mogućnost financiranja poduzeća, te posljedično na kućanstva i gospodarstvo u cijelini. Europska središnja banka morala je reagirati i usmjeriti svoje napore prema poboljšanju novonastalih uvjeta u bankarskom sektoru. ESB smanjila je kamatne stope, no takva konvencionalna monetarna politika pokazala se nedovoljno učinkovitom u ovakvim okolnostima. Kako bi se stabiliziralo financijsko tržište i očuvalo pravilno funkcioniranje transmisijskog mehanizma, ESB bila je prisiljena kreirati nove instrumente i prilagoditi postojeće instrumente monetarne politike. Kako bi obavljala funkcije posredovanja šokova likvidnosti i pružanja kratkoročnih sredstava za financijske institucije umjesto uništenog međubankovnog tržišta, ESB uvela je Enhanced credit support. Zatim, kada je bilo potrebno reagirati na napetosti na tržištima europskih državnih obveznica uvela je Securities Market Programme. Zadnja novost bila je mjera upravljanja očekivanjima uvedena 2013.godine. Mario Draghi, predsjednik ESB ocjenjuje da su inicijative ESB bile uspješne i dovele do smanjenja kamatnih stopa, smanjenja razlika među zemljama članicama, a i do rasta povjerenja. Ipak treba napomenuti kako je rast europskog gospodarstva i dalje slab i neujednačen, te da nije došlo do planiranog ubrzanja rasta kao što se očekivalo. Financijska ulaganja stanovništva ostala su na niskim razinama, što je odražavalo još uvijek slab rast dohodaka i potrebe za zaduživanjem u nekoliko zemalja eurozone.