Porezi su jedan od prihoda države i u čitavom poreznom sustavu su najvažniji i najizdašniji javni prihod. Porezi su zapravo jedan oblik prisilnog davanja koji nameće država, koji nije namjenski usmjeren i koji nema izravnu protučinidbu. Poreze karakterizira derivativnost, prisilnost, nepovratnost i odsutnost neposredne protunaknade, što nužno ima za posljedicu negativan odnos poreznih obveznika prema ispunjavanju njihove obveze plaćanja poreza. Na međunarodnoj razini obveznici imaju mogućnost izbjegavati plaćanje poreza tako što će iskoristiti različitost poreznih sustava drugih zemalja. Stoga mnoge zemlje primjenjuju porezne mehanizme kako bi ostvarile konkurentne prednosti i privukle poslovne subjekte. Tako su nastale i porezne oaze u kojima se plaća vrlo malo poreza ili se ne plaća uopće. Porezna oaza je bilo koja zemlja čiji zakoni i regulative omogućavaju stranim investitorima (fizičkim i pravnim osobama) da smanje svoja porezna davanja kroz upotrebu offshore tvrtki, bankovnih računa i kreditnih kartica. Najbolje ih karakterizira odsutnost transparentnosti, tajnost bankovnih podataka i odbijanje da se ti podaci podijele s vlastima drugih država te osiguravanje legalnog statusa. Najpopularnije porezne oaze su mnogobrojni izoliranih otoci i manje države koje su više ili manje samostalne u organizaciji svojih malih ekonomskih sustava kao što su Kajmanski otoci, Panama, Bahami, od europskih zemalja Švicarska, Cipar i Luksemburg. Offshore računi i tvrtke nisu ilegalni, poslovni subjekti mogu svoje poslovanje potpuno legitimno voditi putem offshore računa ili drugih tvrtki, a to uključuje poslovne financije, spajanja i akvizicije te nekretnine i planiranje poreza, u skladu s odredbama globalne organizacije za sprječavanje pranja novca. No, problem je što se ti računi nerijetko koriste i za izbjegavanje plaćanja poreza, a tajnost koju pružaju čini ih privlačnima za mnoge kriminalne organizacije, kao i za terorističke skupine koje žele prikriti izvore svojih sredstava.