Dugotrajna nematerijalna i materijalan imovina upotrebom u poslovnom procesu postupno se troši prenoseći pri tome dio svoje vrijednosti na učinke (proizvode i usluge) radi kojih se troši. To se postiže uračunavanjem utrošenog dijela dugotrajne nematerijalne i materijalne imovine kao troška amortizacije u troškove proizvodnje proizvoda ili pružanja usluga. Amortizacija dugotrajne materijalne i nematerijalne imovine priznaje se kao izdatak u naravi u visini svote koja je obračunana na nabavnu vrijednost po određenoj metodi uz primjenu godišnjih stopa amortizacije propisanih u čl. 12 Zakona o porezu na dobit. Jednom amortizirana imovina ne može se nanovo amortizirati, ali se može koristiti u obavljanju gospodarske djelatnosti. Osnovica koja se koristi pri obračunu amortizacije jest bruto knjigovodstvena vrijednost dugotrajne nematerijalne ili materijalne imovine koja se zasniva na nabavnoj vrijednosti imovine (nabavnom trošku) ili nekoj drugoj vrijednosti koja može zamjenjivati nabavu vrijednost imovine (revalorizirana vrijednost). Pod troškom nabave (nabavnom vrijednošću) podrazumijevaju se ukupni troškovi koji su nastali prilikom procesa nabave određene dugotrajne nematerijalne i materijalne imovine te osposobljavanja te imovine za namjeravanu uporabu.