Djeca, kao budući potrošači, predstavljaju osjetljivu skupinu potrošača te su iz tog razloga često u fokusu mnogih proizvođača i oglašivača. U suvremenom svijetu, djeca imaju veću kupovnu moć i veći utjecaj na obiteljsku potrošnju, stoga je izrazito bitno kako se djeca razvijaju kao potrošači i kako usvajaju potrošačke navike. Obitelj kao primarna referentna grupa ima najveći utjecaj na pojedinca te ima bitnu ulogu u socijalizaciji djece kao potrošača jer sudjeluje u procesu u kojem dijete od pasivnog potrošača postaje aktivni potrošač. Drugim riječima, djeca nisu samostalni potrošači, ali imaju bitnu potrošačku ulogu u obitelji koja ih uči kako da postanu potrošači u pravom smislu riječi. Roditelji i njihovi stilovi odgoja koji imaju svoje osobitosti i rezultiraju različitim ponašanjem djece predstavljaju središte istraživanja rada. S obzirom na roditeljski stil odgoja i roditeljsku komunikaciju, djeca razvijaju svoje potrošačko ponašanje i to ih oblikuje dok ne postanu samostalni potrošači. Cilj ovog rada bio je istražiti koji je roditeljski stil odgoja dominantan u Republici Hrvatskoj te kakva je uloga roditelja u kupovnom ponašanju njihove djece s obzirom na roditeljsku komunikaciju s djecom. Kako bi se postigao cilj rada, provedeno je primarno istraživanje kvantitativnom metodom na prigodnom uzorku od 295 ispitanika, a kao mjerni instrument korišten je anketni upitnik objavljen na društvenim mrežama te distribuiran putem elektroničke pošte. Ovim radom utvrđeno je da je autoritativni stil odgoja dominantniji u Republici Hrvatskoj i da obitelj pomoću komunikacije ohrabruje svoje dijete da postane samostalan potrošač.