Hrvatski mirovinski sustav počiva na tri stupa koji predstavljaju kombinaciju međugeneracijske solidarnosti i individualne kapitalizirane štednje. Nepovoljni demografski trendovi u smislu starenja stanovništva i negativnog migracijskog salda kao i ograničena proračunska sredstva sve više govore u prilog individualne kapitalizirane štednje u mirovinskim fondovima. Trenutni mirovinski sustav ne uspijeva u potpunosti podmiriti izdatke za mirovine pa manjak nadoknađuje sredstvima iz proračuna što stvara pritisak na javne financije. Mirovinski fondovi prikupljena sredstva ulažu na tržištu kapitala s ciljem ostvarivanja prinosa. Promišljenim ulagačkim strategijama i diversifikacijom portfelja mirovinski fondovi mogli bi značajno doprinijeti postizanju primjerenih i adekvatnih mirovinskih primanja budućih umirovljenika. Trenutna situacija na tržištu kapitala obilježena je povijesno niskim kamatnim stopama, pa su mirovinski fondovi, kao i drugi investitori u potrazi za atraktivnijim klasama imovine koje bi im omogućile primjerenije prinose uz prihvatljivu razinu rizika, a sve u skladu sa zakonskim ograničenjima koja su im propisana Zakonom o obveznim mirovinskim fondovima i Zakonom o dobrovoljnim mirovinskim fondovima. Stoga je cilj ovog diplomskog rada istražiti neke od alternativnih klasa imovine te mogućnosti ulaganja obveznih i dobrovoljnih mirovinskih fondova u Republici Hrvatskoj u spomenutu imovinu. U tu svrhu istražene su specifičnosti municipalnih i projektnih obveznica, zelenih ulaganja te private equity i venture capital fondova, kao i mogućnosti implementacije navedenih instrumenata u hrvatskom kontekstu.