Tijekom povijesti utjecaj dvojezičnosti na jezični razvoj vrlo je nepovoljno prikazan u slučaju kad osoba ima jezične teškoće te je bilo relativno malo istraživanja u ovom području. Stručnjaci su isprva smatrali da usvajanje dvaju jezika uzrokuje dodatni kognitivni napor, a kod djece s jezičnim teškoćama izaziva veće jezične deficite. Posljednjih godina proces globalizacije i sve učestalije migracije dovele su do povećanja broja dvojezične djece te samim time i većeg broja istraživanja ove populacije. Cilj je ovog diplomskog rada na temelju relevantnih istraživanja prikazati specifična jezična obilježja dvojezične djece s jezičnim teškoćama i izazove s kojima se logopedi susreću od prepoznavanja do terapijskog rada s ovom populacijom. Dvojezična djeca s razvojnim jezičnim poremećajem (RJP) pokazuju vrlo slične jezične teškoće kao i jednojezična djeca s istim poremećajem. Problemi su najprisutniji na razini morfosintakse, u narativnim vještinama te u radnom pamćenju. RJP se kod dvojezične djece manifestira u oba jezika, ali ne uzrokuje dvostruke jezične deficite kao što se u prošlosti smatralo. Zbog jezičnih deficita prisutnih u obama jezicima, najispravnija je provedba logopedske procjene kao i terapije upravo i u jednom i u drugom jeziku. Sve veći problem postaje neograničen broj kombinacija jezika koje djeca usvajaju. Osim toga, logopedi u Republici Hrvatskoj, ali i u svijetu tijekom školovanja ne dobiju adekvatnu količinu znanja o dvojezičnom usvajanju jezika, procjeni i načinima pružanja terapije. Furthermore, speech and language therapists int he Republic of Croatioa, but also in the world, do not receive an adequate amount of knowledge about bilingual language acquisition, assessment and methods of providing therapy during their aducation.