| Sažetak | Rimska vojska vuče korijene iz 8. st. pr. n. e. Od plemenskih ratnih družina nastale su legije koje su evoluirale kroz reforme Servija Tulija, Kamila i Gaja Marija, a opisali su ih Tit Livije, Dionizije iz Halikarnasa, Polibije, Cezar, Josip Flavije, Vegecije... Bile su mješovite, sadržavale su teške i lake pješake, te konjanike svake dobi, društvenog i imovinskog statusa. Koristili su postrojbe saveznika, a kasnije pomoćne postrojbe podanika u kojima su bili pješaci, konjanici, mornari, inženjeri, strijelci, praćkari... Legionari su bili vrhunski graditelji i inženjeri, i mnoge njihove tvorevine, kao i sposobnosti i organizacija samih legija su bili ispred njihovog vremena. Zapovjednici su razvijali kadrovsku, karijernu i profesionalnu vojsku. Na vrhuncu Carstva, vojska je brojala 400 000 pripadnika. S padom Carstva rastao je broj vojnika koji su bili nekvalitetno opremljeni, nedovoljno obučeni, a struktura vojske se raspadala. Germani su sve više zamjenjivali Rimljane u vojsci. |
