Tema je rada arhetipsko tumačenje bajke. Polazne pretpostavke istraživanja bile su moguće definicije bajki unutar kojih se pokušalo smjestiti jungovsku psihoanalitičku teoriju o arhetipovima na primjerima različitih likova svjetskih, europskih, kao i hrvatskih bajki. Ponajprije se bajka definira kao vrsta, a zatim je definiran pojam arhetipa, koji pripada psihoanalizi Carla Gustava Junga. Prema Jungovoj teoriji, arhetipovi su modeli osobnosti, „praslike“ i dio kolektivno nesvjesnoga te je u njima moguće pronaći simboliku za mnoge modele ponašanja svih ljudi. Cilj je rada proučiti psihoanalitičke stavove Carla Gustava Junga s obzirom na tumačenje arhetipova te primijeniti ta učenja na bajku i njezine likove. Predstavljeni su narativni čimbenici bajke te kako se njihova uloga uklapa u koncept arhetipskog čitanja, a poseban je naglasak stavljen na arhetipove Jastva, Anime, Animusa, Sjene i Persone, na temelju čijih su karakteristika i simbolike razvrstani mnogi likovi iz poznatih europskih i hrvatskih bajki. Svaki je arhetip predstavljen s psihoanalitičke strane, koristeći kao glavnu teorijsku literarnu jedinicu knjigu Jolande Jacobi Psihologija C.G.Junga, a u interpretaciji arhetipskih likova u bajkama knjigu Marie-Louise von Franz Interpretacija bajki.