Cilj ovog završnog rada je intepretirati Gundulićevu Dubravku. Proučavanjem Dubravke i literature vezane uz to djelo i uz Dubrovnik i općenito karakteristike baroka može se shvatiti jedan dio onog što je Gundulić htio da ta pastorala označava. To je alegorijsko djelo koje upućuje na onovremeni Dubrovnik i njegovu borbu između vlastele i građanske klase, odnosno na neslaganje vlastele da i građani mogu sudjelovati u političkom životu. Već samim određenjem da je to pastorala nismo u potpunosti u pravu jer ona sadrži elemente i drugih književnih rodova, vrsta i žanrova pa se može smatrati i melodramom, pastoralnom igrom, tragikomedijom. Nadalje, ona govori o idiličnom svijetu pastira, pastirica, satira i satirica u kojem se trebaju oženiti najljepši pastir Miljenko i najljepša pastirica Dubravka u čast dana slobode grada. Gundulić koristi stihove koji su karakteristični za njegovo razdoblje, dvostruko rimovani dvanaesterac i osmerac, a u djelu ih mijenja prema dijalozima i monolozima i onome što se tim stihovima želi izreći. Vrijeme i mjesto radnje saznajemo na početku, a djelo sadrži i stilska izražajna sredstva te je pisana jezikom s elementima sva tri narječja.