U radu se uspoređuju dvije novele koje pripadaju istom književnom razdoblju, ali iz različitih nacionalnih književnosti. Novela Kabanica, autora Nikole Vasiljeviča Gogolja, pripada ruskoj književnosti, a Prijan Lovro, autora Augusta Šenoe, pripada hrvatskoj književnosti. Kako obje književnosti pripadaju slavenskim književnostima, istraživale su se sličnost među njima. Novele su se uspoređivale na temelju tematike koju obrađuju, stilistike, pripovjedača i glavnih likova unutar novela. Unutar zadanih parametara usporedbe iznosi se i Šenoin pogled na hrvatsku književnost i analizira koliko se ti pogledi i stavovi pretočeni u analiziranu novelu Prijan Lovro. S obzirom na to kako su oba autora djelovala na prijelazu između dva književna razdoblja, analiziralo se i koji su to elementi razdoblja romantizma. Može se zaključiti kako oba djela imaju romantičarski pristup stvarnosti koji nije objektivan kod Šenoe jer je i sam sudjelovao u životu glavnog protagonista, a kod Gogolja jer je nastojao pripovijedanje učiniti što sličnije razgovornom stilu. Osim tih kod Šenoe se može još izdvojiti romantičarski opis junaka, postojanje ljubavne priče i patetičnog završetka, a kod Gogolja se može izdvojiti fantastični element - prikaza Akakija kojeg kao stvarnog prihvaćaju i likovi u noveli, ali i sami čitatelji.