Poznati Krležin glembajevski ciklus prati povijest jedne zagrebačke patricijske obitelji, od društvenoga uspona utemeljenoga na kriminalu ("Gospoda Glembajevi") preko materijalne dekadencije ("U agoniji") do dekadencije svih individualnih, obiteljskih, ali društvenih i kulturnih vrijednosti ("Leda"). Kao takav, glembajevski se ciklus prepoznaje kao vrhunac Krležina dramskog opusa, ne samo zbog umjetnički dojmljive kritike prikazivanih društvenih procesa, već i zbog kompleksne karakterizacije i psihološke profilacije pojedinačnih likova. U procesima institucionaliziranja privatnoga vlasništva, akumuliranja kapitala, proizvodnje i razmjene roba, prikazanima u dramama i proznim fragamentima, Glembajevi se suočavaju s obiteljskim, ekonomskim, psihičkim i moralnim rasulom. U takvim, predestiniranim okolnostima izdvajaju se uvijek posebno „problematični“ likovi koji u središte pozornosti postavljaju zahtjevna pitanja vezana uz tematiku identiteta, identifikacije, individualizacije i pripadnosti kolektivu. Propitkivanjem položaja subjektivne biti i društvenog položaja čovjeka, središnji glembajevski likovi unose neravnotežu i napetosti u odnose s drugima. Cilj je ovog rada identifikacija, analiza i interpretacija odnosa u kojima postoje podjele, nejednakosti i neravnoteže iz kojih proizlaze odnosi snaga, odnosno relacije moći. Drugim riječima, u radu su istaknute, opisane i analizirane znakovite subjektne pozicije i njihove relacije spram drugih, mehanizmi uspostavljanja nadređenog položaja, njegova manifestacija, provođenje i, nakraju, (samo)dokidanje.