Mikroplastika je danas široko raširena u brojnim ekološkim sustavima. Detektirana je na najvećim dubinama, kao i na površini slanih i slatkih voda te u raznim vrstama tla u svijetu. Mikroplastika predstavlja veliki problem u okolišu zbog svojih karakteristika poput izuzetne čvrstoće i izdržljivosti, dugotrajnosti, otpornosti na vanjske uvjete i biorazgradnju. Mikroplastika se može okarakterizirati primjenom različitih metoda poput FTIR-a, Raman spektroskopije, SEM, HPLC i GC-a. Osim poteškoća koje zadaje prilikom uklanjanja, njeno zadržavanje u prirodi predstavlja veliku prijetnju biljnom i životinjskom svijetu. Brojna istraživanja su pokazala da najveći utjecaj ima na životinje koje se hrane filtriranjem vode i na životinje koje zamjenjuju mikroplastiku za plijen, a problem se širi i na druge organizme putem hranidbenog lanca te na taj način šteti cijelom ekosustavu. Uočen je niz problema koje mikroplastika uzrokuje, od smanjenja brzine rasta i kretanja, smanjenje obavljanja fotosinteze, fizičkih deformacija, unošenje toksičnih elemenata, do smanjenja plodnosti i promjena u metaboličkim ciklusima. Shodno navedenom, mikroplastiku je potrebno ukloniti iz okoliša. Kod nekih bakterija i gljiva zabilježena je mogućnost biorazgradnje te je djelomična razgradnja moguća i uz djelovanje UV i Gamma zraka i pomoću topline. Neupitno je da mikroplastika predstavlja znamenitu prijetnju okolišu, a samim time i za čovjeka te je od velike važnosti osvijestiti problem mikroplastike kod veće populacije ljudi kako bi se podigla svijest o korištenju plastike i njenih negativnih utjecaja. U ovom radu dati će se pregledni dio vezan uz vrstu mikroplastike, prisutnosti mikroplastike u pojedinim ekosustavima, metodama karakterizacije mikroplastike, ekotoksikološkim istraživanjima te o postupcima uklanjanja mikroplastike iz okoliša.