Porez na dodanu vrijednost je porez uveden u svakoj fazi procesa proizvodnje i distribucije koji je, ako se primjenjuje na nacionalnoj razini, obično dizajniran za oporezivanje finalne potrošnje kućanstava. Izvorno ga je predložio von Siemens, njemački poduzetnik, 1920-ih godina. Uvođenje poreza dovelo je do općeg ublažavanja poreznog opterećenja poduzeća i poslovne podrške. Provedba u zemljama koje su imale centralno planirano gospodarstvo uglavnom se odnosila na nužnost pojednostavljenja poreznih sustava i njihove prilagodbe međunarodnim tržištima unutar Europske unije. Te su reforme bile glavni razlog koji je pomogao zemljama da otvore svoje gospodarstvo te da promoviraju vanjsku trgovinu. Europska unija postavlja široka pravila o porezu kroz europske direktive pa je između ostalog postavila najnižu standardnu stopu poreza na dodanu vrijednost od 15%. U procesu širenja Europske unije primjenjivanje poreza na dodanu vrijednost predstavlja jedan od uvjeta za pristupanje novih članica. Kako bi se to omogućilo i ostvarilo nužno je izvršavanje harmonizacije u zemljama članicama. Zapravo, može se reći kako su postojećem sustavu poreza na dodanu vrijednost potrebne reforme. Prema Europskoj komisiji, sustav poreza na dodanu vrijednost trebao bi biti učinkovitiji i jednostavniji za korištenje pravnim osobama sa naglaskom na borbu protiv rastućeg rizika od prevara. Također naglaske bi trebalo staviti i na gradnji čvršćeg povjerenja između pravnih osoba i poreznih uprava država Europske unije.