Mojim završnim radom o značenju braka/ženidbe u životu (ortodoksnih) Židova želio sam predočiti ne samo povijest Židova nego i njihov način života, a posebno instituciju braka i njegovo značenje u životu židovske zajednice. Židovstvo, kao najstarija abrahamska monoteistička religija, imala je veliki utjecaj kroz povijest na ostala društva, te je židovska religija imala utjecaja na samo kršćanstvo, kao i na ostale religije. Židovi su zadržali stare običaje koje su počeli primjenjivati od kada su primili Toru na Sinaju, prije više od 3300 godina. Govori se i moli se na istome jeziku kojim je govorio Mojsije te se proučava ista Tora koju je učio Mojsije. Bit židovske religije je vjerovanje u Boga, stvoritelja neba i zemlje, koji je sveznajući i svemogući te ima kontrolu nad svima. Iz samoga židovstva se razvilo kršćanstvo i islam u sedmome stoljeću. Putem Mojsija, najvećeg židovskog proroka, Bog je dao židovskome narodu Toru, na Sinaju. Sama ustanova vjenčanja, je jedna od najbitnijih privatnih židovskih ustanova, te omogućuje Židovima, ispunjavanje mnogih Božjih zapovijedi. Prema židovstvu, muž ili žena nisu ,,čovjek``, odnosno potpuni, sve dok ne sklope brak u kojem sudjeluje Bog.