Pozadina. Napredak digitalne tehnologije doveo je do razvoja aktivnih videoigara (AVG) koje svoj vrhunac pronalaze u tehnologiji virtualne stvarnosti (VR). Cilj. Budući da AVG-ovi potiču korisnika na fizičku pokretljivost, cilj ovog rada bio je ispitati je li ta pokretljivost dovoljna kako bi se zadovoljile propisane smjernice za potrebnu količinu tjelesne aktivnosti (TA). Metoda. Proveden je sustavni pregled literature u kojeg je uključeno 12 primarnih istraživanja koja su zadovoljila postavljene kriterije. Također, provedene su dvije meta-analize od kojih je prva uključila 6, a druga 4 istraživanja. Rezultati. Meta-analizama je dokazano kako se aktivnost unutar VR-a ne razlikuje od tradicionalnog načina vježbanja. Također je dokazano da postoji značajna razlika između aktivnih i pasivnih videoigara, gdje je ukupna veličina učinka (SDM – standardizirana razlika aritmetičkih sredina) iznosila 2,33 u korist AVG-ova. Sustavnim pregledom se iz uključenih istraživanja ekstrahirala varijabla razine TA koja se uspoređivala s propisanim smjernicama, pri čemu je većina istraživanja pokazala učinkovitost u postizanju ciljanog radnog intenziteta. Također, gotovo su sva istraživanja pokazala da ispitanici više uživaju igrajući VR igre nego tradicionalno vježbajući te imaju slabiju percepciju intenziteta i umora. Zaključak. Kako bi se u potpunosti zadovoljile zdravstvene smjernice, potrebno je barem dvostruko više vremena (300 min/tjedno) provesti igrajući AVG-ove od propisanog minimalnog vremena umjerene TA (150 min/tjedno). Preporučuje se korištenje AVG-ova kao dodatak tradicionalnom načinu vježbanja, jer isključivo oslanjanje na VR bez šireg poznavanja i planiranja može uroditi nedovoljnom količinom TA. Zbog različitih unutrašnjih struktura AVG-ova od kojih samo neke stimuliraju dovoljnu razinu TA, potrebno je biti pažljiv pri odabiru.