Politrauma spada u red najkompliciranijih stanja u kojima se ljudski organizam može naći. Za vrijeme proživljavanja politraume organizam prolazi cijeli niz patofizioloških procesa koji zahtijevaju iznimno znanje i vještine od osoba koje sudjeluju u liječenju i zbrinjavanju. U današnje vrijeme znatna sredstva se ulažu u istraživanja, opremu i edukaciju osoblja u izvanbolničkoj hitnoj službi, objedinjenim hitnim bolničkim prijemima, posebno trauma centrima kojima je primarna zadaća zbrinjavanje teško traumatiziranih pacijenata, odnosno njihovo liječenje, rehabilitacija, te procjena ishoda pomoću ocjenskih ljestvica (ISS,AIS,RTS). Zadnjih nekoliko desetljeća su napredovale i operativne tehnike, što je, uz sve već navedeno, smanjilo smrtnost politraumatiziranih bolesnika s 40% na 20%. Politrauma predstavlja istovremenu tešku ozljedu najmanje dvije tjelesne regije, pri čemu jedna od tih ozljeda ili kombinacija više njih ugrožava život pacijenta. U samo zbrinjavanje je uključen cijeli tim, koji je povezan s prehospitalnom hitnom službom, radiološkom dijagnostikom te ostalim potencijalno potrebnim službama tijekom zbrinjavanja pacijenta. Zbrinjavanje politraumatiziranog pacijenta vodi specijalist kirurg, po mogućnosti traumatolog, koristeći „ABCDE“ pristup, ocjenske ljestvice o težini ozljede, te smjernice o zbrinjavanju politraumatiziranih pacijenata. Zbrinjavanje politraumatiziranog pacijenta započinje na mjestu događaja i nastavlja se u objedinjenom hitnom bolničkom prijemu.