Einstein je jednom rekao „Okoliš je sve što nisam ja“. Sukladno tome okoliš je sveobuhvatni prirodni sustav o kojem ovisi čovjek. Okoliš je sve što nas okružuje, a čovjek svojom aktivnošću želi zadovoljiti svoje potrebe te pritom ne shvaća da time mijenja okoliš. Naime, naša životna sredina podložna je stalnim promjenama koje mogu izazvati prirodni učinci (erozija tla, potresi, požari) te antropogeni učinci kao što su urbanizacija, industrija, promet, porast stanovništva itd. Zbog prisutne interakcije čovjeka i okoliša, čovjek bez poštivanja prirodnog ritma u prirodi mijenja životnu sredinu. Zanemarivanjem okoliša u korist ekonomskog razvoja i rasta, čovjek je takvim neodgovornim ponašanjem u kratkom vremenu izmijenio okoliš, stoga očuvanje okoliša postaje najveći izazov suvremenog čovjeka. U ovom radu se predstavlja tematika „instrumenata zaštite okoliša“. Objašnjava se način na koji zakon utječe na zaštitu okoliša, a pritom se koriste instrumenti koji mogu biti naredbodavnonadzorni (regulatorni) instrumenti, ekonomski (tržišni) instrumenti i dobrovoljni (samo regulacijski) instrumenti zaštite okoliša. Okolišni je aspekt problematike održivog razvoja složena zadaća postavljanja kvalitetnog zakonskog okvira koji trenutno u Republici Hrvatskoj sadrži više od 100 zakona, uredba, pravilnika i oko 50 međunarodnih konvencija. Cilj je zakona ostvarivanje održivog razvitka te cjelovito upravljanje zaštitom okoliša. Vrlo je važno spomenuti Europsku politiku zaštite okoliša koja se temelji na načelima opreznosti, preventivnog djelovanja i uklanjanja onečišćenja na samom izvoru kao i na načelu „onečišćivač plaća“. Zagađenje okoliša postalo je bolest, no čovjek može postaviti dijagnozu i sam je izliječiti. Sami smo sebi postali najveća prijetnja te nikad nije kasno da se suočimo sa svim problemima i posljedicama koje smo uzrokovali.