CILJ: Odnos liječnika i medicinskih sestara vrlo je složen, a kadšto i neskladan. Liječnik je niz godina bio percipiran kao osoba nadređena medicinskoj sestri, dok je sestrinska dužnost bila provoditi liječničke naloge neovisno o stručno-znanstvenoj utemeljenosti i učinkovitosti. Danas, zahvaljujući profesionalizaciji sestrinske struke, razvio se odvjetnički model sestrinstva koji bolesnika stavlja u središte interesa profesionalnog djelovanja medicinskih sestara, uz naglasak na njihovu profesionalnu autonomiju. Usprkos tome, u svakodnevnom radu medicinskih sestara, ostaci vojnog modela sestrinstva prisutni su i danas. Odnos liječnik – sestra, izloženost medicinskih sestara nerazumnim zahtjevima liječnika, kao i stupanj poslušnosti medicinskih sestara spram nerazumnim zahtjevima liječnika marginalizirane su teme u znanosti o sestrinstvu te o toj problematici nema važnijih istraživanja. Ovo istraživanje testiralo je hipotezu da medicinske sestre provode traženja liječnika i kad ta traženja nisu u skladu s sestrinskim znanjem, uvjerenjem i iskustvom. METODE: U istraživanje su uključene 94 medicinske sestre zaposlene u KBC-u Split, uporabom anonimnog upitnika koji je izrađen za potrebe provedenog istraživanja. Upitnik se sastoji od demografskih podataka ispitanica, općih tvrdnji, ljestvice samopoštovanja te tri scenarija gdje ispitanice, putem analogno-vizualne ljestvice, odgovarajući na tvrdnje ili pitanja iskazuju stupanj suglasja. Prvi scenarij prikazuje situaciju kao izazov sestrinskom znanju, drugi iskustvu, a treći uvjerenju. REZULTATI: Testiranjem je utvrđeno da su ispitanice s većom razinom samopoštovanja manje suglasne s tvrdnjama u kojima je izražen subordinacijski odnos liječnika i medicinskih sestara. Isto tako, dobiveni rezultati koji se odnose na vlastita mišljenja i potencijalne reakcije svake ispitanice na prikazana tri scenarija pokazali su da medicinske sestre ispunjavaju traženja liječnika i kad su ona u suprotnosti s njihovi znanjem, iskustvom i uvjerenjem. ZAKLJUČAK: Rezultati istraživanja pokazuju da su medicinske sestre, iako svjesne svoje profesionalne autonomije, a time i prava na samostalno donošenje odluka i djelovanje u skladu sa svojim profesionalnim kompetencijama, u želji da budu prihvaćene od strane suradnika te da bi izbjegle moguće konflikte popustljive prema liječničkim zahtjevima i kad oni nisu znanstveno utemeljeni.