Pojavom kisika u Zemljinoj atmosferi živa su bića postala izložena novoj opasnosti, reaktivnim kisikovim vrstama (ROS), koja narušava cjelovitost organizma i ometa metaboličke puteve. Kao prilagodbu na novi okoliš bakterije su razvile mehanizme obrane od oksidacijskog stresa koji nastoje minimizirati količinu reaktivnih vrsta u stanici. Reaktivne kisikove vrste oštećuju biomembrane, proteine i nukleinske kiseline te ukoliko ne dođe do njihove obnove i uklanjanja ROS, organizmu prijeti smrt. Oksidacijski stres oštećuje enzime važne za proizvodnju energije u stanici pa dolazi do gašenja metaboličkih puteva ukoliko se oštećeni enzimi ne regeneriraju. Oksidacija nukleinskih kiselina dovodi do mutacija i pogrešnog smatanja proteina te njihove agregacije što vodi apoptozi. Iz ovih je razloga važan brz i učinkovit odgovor organizma, a neučinkovitost ili nepostojanje mehanizama obrane bilo bi fatalno za stanice. Zaštita organizma uključuje sve od primarnih crta obrane antioksidansima do složenih mehanizama na razini regulacije gena. U ovom je radu dan pregled same prirode oksidacijskog stresa dok je naglasak stavljen na najvažnije mehanizme zaštite različitih biomolekula kod bakterija.