Raspad Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije proizveo je nove režime državljanstva, na tom su području nastale nove političke zajednice, federalno državljanstvo je prestalo postojati, a državljanstvo na republičkom nivou postalo je jedino mjerilo za stjecanje državljanstva u novonastalim državama. Uvedene su etničke preferencije ili neki drugi restriktivni uvjeti za stjecanje novog državljanstva. Etnički inženjering primjenjivao se u gotovo svim zemljama nasljednicama Jugoslavije, pa je tako i na području Hrvatske i Slovenije služio kao sredstvo za uključivanje, odnosno isključivanje iz državljanstva. Kako su mnoge osobe s prebivalištem u novonastalim nezavisnim državama imale prema mjestu rođenja, državljanstvo neke druge jugoslavenske republike i/ ili nisu pripadale titularnom narodu, posljedično su se formirale četiri grupe građana: uključeni, isključeni, pozvani i samoisključeni. Uključeni su stjecali državljanstvo na temelju načela pravnog kontinuiteta između novog državljanstva i bivšeg republičkog. Isključeni su bili često isključeni jer su imali državljanstvo neke druge jugoslavenske republike i koji nisu pripadali etničkoj većini. Etnički Srbi koji su bili upisani u knjige državljana SR Hrvatske, povukli su se iz učestvovanja u novoosnovanim hrvatskim institucijama, pobunili se protiv hrvatskih vlasti i sami sebe isključili iz države osnivanjem autonomne regije Republike Srpske Krajine, koja je u ožujku 1991. godine jednostrano proglasila nezavisnost od Hrvatske. Osobe kojima je upućen poziv uglavnom je upućen po etničkoj osnovi. Najdrastičniji primjer brisanja odigrao se u Sloveniji. Mjera koja je doprinijela strategiji etničkog inženjeringa donijeta je 23.2.1992. godine, prema kojoj osobe koje nisu stekle državljanstvo u roku, tog su dana potajno bili administrativnom odlukom jednostrano izbrisani. Izgubili su sva građanska i socijalna prava, posao i zdravstvenu zaštitu, te su bili tretirani kao birokratski objekti, a govoreći o pokušajima da legaliziraju prebivalište u Sloveniji, ispitanici ih opisuju kao birokratski začarani krug. Slučaj Izbrisanih dobio je svoj epilog i pred Sudom za ljudska prava, a Slovenija nakon kaznene presude još uvijek nije riješila status preostalih izbrisanih i snosila posljedice za svoj čin. Hrvatska i Slovenija danas su članice Europske Unije. Europsko državljanstvo omogućuje i slovenskim i hrvatskim državljanima slobodu kretanja i boravka na državnom području država članica. Imaju pravo glasati i biti birani na izborima za EP i na lokalnim izborima u državi članici u kojoj imaju boravište pod istim uvjetima kao i državljani te države. Imaju pravo na diplomatsku i konzularnu zaštitu bilo koje države članice na državnom području treće zemlje, kao i obraćati se institucijama i savjetodavnim tijelima Unije na bilo kojem jeziku Ugovora, kao i pravo odgovora na istom jeziku. Obje države imaju stabilno zakonodavstvo koje uređuje državljansko pravo, te i u Sloveniji, a i u Hrvatskoj, zakoni i propisi o državljanstvu nisu bitno modificirani od proglašenja neovisnosti.