U ovom radu obrađuju se postojeći međunarodni standardi koji propisuju pravo sudjelovanja nacionalnih manjina u javnom životu, preciznije pravo sudjelovanja nacionalnih manjina u procesu donošenja odluka kroz rad zakonodavnih središnjih tijela (parlamenata), a doneseni su u okviru međunarodnih organizacija čija je članica Republika Hrvatska. Uvodno se donosi sveobuhvatan pregled političkih teorija koje opravdavaju potrebu političke predstavljenosti marginaliziranih grupa. Zatim se analizira sadržaj svih regionalnih i međunarodnih izvora prava relevantnih za učinkovito sudjelovanje nacionalnih manjina u izbornim procesima poput konvencija, deklaracija, paktova i ostalih standarda koje su do sada donijeli Ujedinjeni narodi, Organizacija za europsku sigurnost i suradnju i Vijeće Europe. Konačno, detaljno je predstavljen nacionalni ustavnopravni okvir kojim se jamči pravo na političku predstavljenost nacionalnih manjina u Hrvatskom saboru (Ustav, Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina i Zakon o izborima zastupnika u Hrvatski sabor) kroz prizmu međunarodnih obveza i komparacije s nekoliko drugih ustavnih poredaka te je uočeno da on, suprotno građanskoj inicijativi koja traži njegovu izmjenu, ne daje „prekomjerna“politička prava nacionalnim mnajinama.