Čovjek i životinja oduvijek su isprepleteni u zajedničkom suživotu, jedan o drugom ovisni i potrebni, a pravna zaštita životinja nužna je komponenta zaštite slabijeg u tom odnosu. Rad se bavi položajem i pravnom zaštitom životinja u Republici Hrvatskoj kroz povijesnu, analitičku i poredbenopravnu metodu. Pošavši od polemike pravnog objektiviteta ili subjektiviteta, izvora prava, a napose Kaznenog zakona koji 1997. godine uvodi kazneno djelo ubijanja i mučenja životinja, do njegove aktualne varijante, temeljnog, kvalificiranog i nehajnog oblika djela te njegove pojavnosti u sudskoj praksi i statistici, prati se napredak i razvoj ovog pravnog područja. Obrađuju se i specifičnosti kaznenopravnih instituta primijenjenih na navedeno kazneno djelo, nužne obrane i krajnje nužde. Detaljnija regulacija zaštite životinje upućuje na Zakon o zaštiti životinja kao lex specialis najvažniji za njezino ostvarenje. Kratak pregled i usporedba s nekim od svjetskih pravnih poredaka te pogled na počinitelja iz kriminološke perspektive daju temi dodatnu dimenziju. Iako je životinja u aktualnom pravu RH još uvijek samo objekt, no pravno zaštićen više nego ikada prije, postoji put razvoja odnosa čovjeka prema životinji koji bi trebao u skladu s civilizacijskim tekovinama sankcionirati sva zlodjela počinjena nad životinjama, te na taj način dovoljno strogo sankcionirati počinitelje. Bitno je to prvenstveno iz razloga postizanja cilja specijalne i generalne počinitelja i društva. Ubijanje i mučenje životinja mora biti prepoznato u javnosti kao kazneno djelo. Samo na taj način može se osloniti na odluku i hrabrost „malog čovjeka“ da prijavi svaki oblik zlostavljanja onih koji sami ne mogu izvršiti prijavu, a to su u svakom pogledu – životinje. Put napretka je otvoren i neograničen te čini važnu komponentu razvoja boljeg društva sutrašnjice, a upravo pravna struka je korektivni faktor društva koji svojim djelovanjem regulira smjer i brzinu promjena.