U ovom radu prikazat ću pravno uređenje instituta koncesija na pomorskom dobru i postupak njihova dodjeljivanja koje uređuje Zakon o koncesijama kao lex generalis i Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama kao lex specialis. Pomorsko dobro za Republiku Hrvatsku predstavlja jedan od najvažnijih prirodnih resursa i kao takvom trebamo mu posvetiti posebnu pažnju i osigurati zaštitu zajamčenu Ustavom. Pomorsko dobro je opće dobro dostupno na uporabu svih te je izvan prometa. U svrhu očuvanja pomorskog dobra potrebno je detaljno i jasno uređenje prava i obveza koncedenta i koncesionara. Specifičnost dodjeljivanja koncesija na pomorskom dobru ovisi o činjenici nalazi li se pomorsko dobro na lučkom području ili izvan njega. Lučka područja predstavljaju značajan dio pomorskog dobra na kojem se daju koncesije s obzirom na broj danih koncesija za obavljanje lučkih djelatnosti i prema iznosu naknada koje je koncesionar dužan platiti za obavljanje određene djelatnosti. Ovdje do izražaja dolaze luke otvorene za javni promet to jest luke koje, pod jednakim uvjetima, može upotrebljavati svaka fizička i pravna osoba sukladno njezinoj namjeni. Za kvalitetnu uporabu i očuvanje tog dobra potrebno je usklađivanje zakona koji uređuju ovu materiju i bolji nadzor nad ispunjavanjem obveza koncesionara na plaćanje naknada za obavljanje određene djelatnosti.