Igra je sastavni dio odgoja i obrazovanja djece rane i predškolske dobi. Djeca imaju potrebu za neprestanim kretanjem odnosno igrom. Igra omogućuje najbolji način za cjelokupni razvoj djeteta i učenje. Djeca se vole igrati razvojnih igara. Svaka aktivnost za djecu u mlađoj dobi je igra. Djeci je neminovno osigurati rast i razvoj kroz motoričku igru. Sa što više raznih vrsta igre djeci osiguravamo motorički razvoj, ali i osjećaj samopouzdanja, optimizma, zadovoljstva i veselja, odnosno obogaćuje čitav emocionalni život djeteta. Veliku ulogu u igri ima i motivacija koja je jedna od najznačajnijih komponenti u razvoju strukture ličnosti. Kako bi se uspješno odvijala neka kineziološka igra odnosno tjelesna aktivnost neupitno je i postojanje dobre motivacije. Iz toga razloga osnovni cilj ovoga rada je praćenje razine motivacije u različitim elementarnim, štafetnim, sportskim i ekipnim igrama. Podaci istraživanja su obrađeni i analizirani u programu za statistiku SPSS. Dobiveni rezultati ukazuju na to da je najveća razina motivacije izmjerena kod dječaka i djevojčica u elementarnim igrama. Razlike između motivacije kod dječaka i djevojčica nisu značajne odnosno rezultati su podjednaki. Postoje minimalne razlike u ocjenama kod pojedinih igara, ali se može zaključiti da su bolji rezultati u svim sportskim igrama kod dječaka. Primjena igara kod djece rane i predškolske dobi je neizmjerno važna. U toj dobi je potrebno pobuditi motivaciju za tjelesnom aktivnošću kroz igru jer ima neprocjenjivu odgojno - obrazovnu vrijednost. Razvijaju prijateljstvo, samodisciplinu, borbenost i inicijativu, ali i potrebu za suradnjom s prijateljima. Obrazovna vrijednost odnosi se na poštivanje i upoznavanje s pravilima.