Ovaj diplomski rad istražuje djelo Petar Pan, odnosno sindrom vječnog djetinjstva glavnog lika. Prvo poglavlje rada bazira se na autorovu životu, prošlosti, književnom radu i postignućima. Tragična situacija u obitelji, nastala nakon smrti njegovog brata navela ga je na bavljenje književnošću i postala inspiracija za pisanje njegovog najpoznatijeg djela Petar Pan. Također je opisan sadržaj knjige „Petar Pan- dječak koji nikada ne odrasta“, koja je i originalna verzija među mnogobrojnim preradama i nastavcima. Glavni lik Petar Pan ima mnogo vrlina, ali i mana zbog kojih je jedinstven i originalan kao i njegovi odnosi s ostalim likovima u knjizi, bili oni njegovi prijatelji ili neprijatelji koji žive u Nigdjezemskoj. S obzirom na uspjeh koji je ovaj roman doživio pojavljuje se u različitim obradama i vrstama umjetnosti. Peto poglavlje usmjereno je na psihoanalitičku metodu o autorovom životu i djetinjstvu koje ga je dovelo do kontroverzi, sindromu vezanim uz glavnog lika njegovog romana, sindromu vječnog djetinjstva, a u šestom poglavlju fokus je na liku Petra Pana, kao simbola ne odrastanja i dječje nevinosti te pozitivan i negativan pogled na samog lika.