Djeca s poremećajem iz autističnog spektra imaju teškoće s razumijevanjem svijeta na način na koji to njihovi vršnjaci/učenici rade. Javljaju se velike teškoće u komunikaciji, društvenoj interakciji, ali i samoj mašti. Pored toga, vrlo se lako mogu uznemiriti ili omesti određenim podražajima, a promjene rutina im često stvaraju probleme, kao i poteškoće u koordinaciji i finim motoričkim funkcijama. Djeca s poremećajem iz autističnog spektra zbog navedenih teškoća često imaju problema u nastavnom procesu te im je potrebna posebna potpora i prilagodba. Odgojno-obrazovne ustanove su obvezne napraviti odgovarajuće prilagodbe kako bi se osiguralo da učenik s teškoćama u razvoju nije diskriminiran te da dobije jednaku mogućnost učenja kao i ostali učenici. Osim prostornih prilagodbi važno je da učitelj i svi članovi školskog osoblja u neposrednom kontaktu s učenikom, dobiju sve informacije o učeniku, razumiju nastanak i uzroke poremećaja te po potrebi prođu određene edukacije kako bi u svim trenucima učenikovog odgojnog i obrazovnog procesa mogli prikladno reagirati. Želja za ovom vrstom istraživačkog rada potaknuta je kroz neposredni kontakt s djetetom s poremećajem iz spektra autizma još od rane dobi. Sadašnji učenik opisan je i prikazan kao uspješan primjer integracije u redovnu nastavu kroz prilagodbu nastavnih sadržaja, pomagala i podršku pomoćnika. Takvoj djeci nužno je pružiti odgovarajuću pomoć, ali i priliku za redovno obrazovanje. Iz tog razloga, u radu je opisan poremećaj, njegov nastanak i podjela te način kako djetetu pružiti odgovarajuću potporu da bi se razvijalo i napredovalo. Prikazano je kako dobra organizacija i edukacija školskog osoblja može pozitivno utjecati na odgojno-obrazovna postignuća i socijalnu interakciju djeteta s poremećajem iz spektra autizma, u ovom slučaju, u trećem razredu osnovne škole, koji se školuje prema redovitom programu uz prilagođeni odgojno-obrazovni program i pomoćnika u nastavi.