Društvo s ograničenom odgovornošću relativno je novija pravna tvorevina koja se prvi put pojavila u njemačkom pravu 1892. godine nakon čega je doživjelo niz izmjena i dopuna koje ga nisu bitno izmijenile. Iz njemačkog prava potpuno su ga preuzala i ostala kontinentalna zakonodavstva i često ga upotrebljavaju. Nastalo je iz potrebe vezanosti članova uz društva, osobito u sustavima gdje je dioničko društvo bilo uređeno pretežno prisilnim propisima, a da ipak ostane kapitalno. Izvorno se nazivalo «Dioničko društvo bez dionica». Kako bi se zbog osobnih sastojaka razlikovalo od društva osoba gdje barem jedan član odgovara neograničeno, nazvano je društvo s ograničenom odgovornošću. Povijest nastanka društva s ograničenom odgovornošću pokazuje da je nastalo kao tvorevina zakonodavca, a ne na način kako su nastala ostala društva. Naime, druga društva su se razvila u praksi pa bi zakonodavac naknadno propisao ono što je već postojalo u praksi. Nasuprot tome, društvo s ograničenom odgovornošću je počelo živjeti u praksi tek nakon što je strvoreno zakonom. U našim krajevima društvo s ograničenom ogovornošću uvedeno je uvođenjem tog društva u Austriji 1906. godine, obzirom da je Hrvatska u to vrijeme bila dio austrougarske monarhije. Poznavalo ga je pravo predratne Jugoslavije u Sloveniji i Dalmaciji. Osim kratkog vremena nakon rata društvo je ukinuto osnovnim zakonom o privatnim trgovačkim radnjama iz 1948. godine i nije egzistiralo do donošenje Zakona o poduzećima, krajem 1988. godine. Taj zakon spada u izuzetak od pravila da se zakonskim putem ne određuje pojam društva s ograničenom odgovornošću. U tom zakonu definicija društva neprecizno je izvedena zbog toga što propisuje da u tom društvu svaki od ulagaća sudjeluje s određanim ulogom, što otežava određivanje definicije društva s ograničeno odgovornošću koja bi ga jasno odvojila od drugih društava. Iz odredaba koje utvrđuje društvo s ograničenom odgovornošću određujemo njegov pojam. Društvo s ograničenom odgovornošću je trgovačko društvo u kojem jedno ili više pravnih ili fizičkih osoba ulaže temeljne uloge s kojima sudjeluju u unaprijed dogovorenom temeljnom kapitalu, s tim da članovi ne odgovaraju za obveze društva. Temeljni ulozi ne moraju biti jednaki. Nijedan osnivatelj ne može kod osnivanja društva preuzeti više temeljnih uloga. Poslovni udjeli se ne mogu izraziti u vrijednostim papirima (čl.385st.1 i 2 ZTD).