U ovom radu opisan je umor kao čimbenik koji utječe na siguran rad. Umor je jedan od zaštitnih mehanizama organizma, koji sprječava da dođemo u stanje preopterećenja. Opisuju se načini na koji doživljavamo umor, te što ga uzrokuje. Najčešći nastanak su tjelesne i mentalne aktivnosti. U radu se elaboriraju vrste umora, koje se mogu podijeliti u dvije osnovne skupine, a to su mišićni i opći umor. Zatim se opisuje mjerenje umora s ciljem poboljšanja rada i radnih uvjeta, kako bi se otkrilo da li radni uvjeti postavljaju pretjerane zahtjeve na radnike ili da li su prisutni fiziološki stresori prihvatljivi. Treba istaknuti da je prve znakove umora često teško odrediti, a upravo to je važno za zanimanja u kojima se zahtjeva velika koncentracija. Također, nagomilavanje tragova umora tokom godina dovodi do trošenja organizma i skraćenja radnog vijeka, radnik postaje skloniji ozljedama na radu te smanjenju radne produktivnost i negativnog stava prema radu. Posebnu pozornost posvećuje se odmoru kao najrasprost1ranjenijem sredstvu za borbu protiv umora, koji se manifestira u obliku prekida aktivnosti, promjene aktivnosti te usporenju pokreta.