Čovječanstvo se od samih svojih početaka susreće s katastrofama. U samim počecima svijeta bila je riječ samo o prirodnim katastrofama, da bi razvojem industrije došlo i do pojave tehnoloških nesreća i katastrofa. Razvojem industrije, ali i porastom svjetskog stanovništva razmjeri katastrofa se ponekad čine sve veći. Kako bi se što uspješnije borili s ugrozama koje prijete od prirodnih, ali i od tehnoloških izvora potrebno je što kvalitetnije obučiti i osposobiti stručnjake za vođenje i upravljanje kod nastanka prirodnih i tehnoloških katastrofa. Kvalitetno vođenje i upravljanje krizom započinje već u fazi pripreme, odnosno u vrijeme kada još ne postoji nikakva ugroza. Isto tako, iznimnu važnost za sprječavanje budućih katastrofa ima faza analize ranije nastalih kriza iz kojih se može mnogo naučiti. Utjecaj bogatstva pojedine države također ima značajan utjecaj na kvalitetu vođenja i upravljanja krizom što zbog razine sigurnosne kulture koja je razvijenija kod bogatijih i tehnološki naprednijih zemalja, što zbog činjenice da razvijenije zemlje u pravilu imaju kvalitetnija zakonska rješenja koja doprinose smanjenju rizika od nastanka katastrofa. Razvoj informacijske tehnologije u velikoj mjeri doprinosi razvoju svijesti o opasnostima koji prijete čovječanstvu te samim time i unapređenju menadžmenta katastrofa. Isto tako, sve razvijenija informacijska industrija pretvorila je cijeli svijet u relativno malu i iznimno kompaktnu sredinu u kojoj cijeli svijet u vrlo kratkom vremenu zna za nastale krize što omogućava brži i kvalitetniji odgovor nego što je to bio slučaj u vremenu Černobilske krize.