Globalizacija kao proces ne predstavlja novost u društvenim procesima. Same početke globalizacije, kao fenomena i procesa može se tražiti još u davnoj ljudskoj prošlosti, no naročito se počela intenzivirati početkom prve industrijske revolucije, dok osobitu akceleraciju dobiva početkom informatičkog doba kada se i počinje upotrebljavati sam termin globalizacija. Globalizaciju se ne može odrediti niti kao pozitivan, niti kao negativan fenomen. Govoreći o rizicima globalizacije, u prvom redu nastojalo se objasniti izazove pred kojima se nalazi suvremeni svijet u procesima suvremene globalizacije. U političko pravnom smislu ti rizici predstavljaju ideološke, međunarodno-pravne i sigurnosne, u gospodarskom smislu globalizacijski rizici prvenstveno se odnose na još uvijek preveliki jaz između bogatih i siromašnih, kao i pajačano nadgledanje pojednih međunarodnih ekonosmkih institucija kao suvremenih centara moći u odnosu prema gospodarskim politikama pojedinih država. Kulturni rizici globalizacije odnose se na sve veće nametanje engleskog jezika kao univerzalnog svjetskog jezika koji potiskuje ostale, ne samo velike svjetske jezike, pri čemu se gubi i dio nacionalnog identiteta pojedinih naroda. Globalizacija kao fenomen već kao suvremeno svjetsko kretanje koji sa sobom donosi niz popratnih kako pozitivnih tako i negativnih pojava.