Svaka suvremena država najvećim dijelom prihode ostvaruje ubiranjem poreza. Porezi kao takvi su sredstvo kojim država financira javne rashode, te bi funkcioniranje države bez porez bilo nezamislivo. Izbjegavanje plaćanja poreza može biti zakonito te je tada riječ o zakonitoj evaziji poreza, te nezakonito kada dolazi do kršenja zakonskih propisa. Stoga mnoge zemlje primjenjuju porezne mehanizme kako bi postale konkurentnije i gospodarski stabilnije. Tako su nastale porezne oaze u kojima se plaća vrlo mali porez ili se čak uopće ne plaća. Poreznom oazom se smatra bilo koja zemlja koja omogućava imateljima da smanje svoja porezna davanja kroz upotrebu offshore tvrtki, bankovnih računa i osiguravajućih društava. Ono što je glavna karakteristika i prednost poreznih oaza jest autentičnost i tajnost podataka. Dok s druge strane nedostatak, odnosno tamna strana poreza jest financiranje terorizma, krijumčarenje, pranje novca, utaja poreza te različite malverzacije. Porezna evazija u Republici Hrvatskoj predstavlja veliki problem te porezne vlasti i odgovorne institucije nastoje spriječiti ili barem umanjiti poreznu evaziju. Najpopularnije europske porezne oaze jesu Irska koja pripada skupini poreznih oaza s poreznim opterećenjem samo na lokalne primitke, Cipar koji pripada poreznoj oazi s niskim poreznim opterećenjem i Luxembourg koji pripada posebnoj vrsti poreznih oaza. Za Republiku Hrvatsku se još uvijek ne može reći da je zemlja s poreznim utočištem, ali prema istraživanjima poreznih analitičara smatra se kako bi u budućnosti mogla postati.