Povezanost pacijenata i liječnika osnova je svakog dobrog postupka liječenja. Tijekom povijesti zbog znanstvenih i tehnoloških razvoja medicine, mijenjao se i odnos liječnika i pacijenata. Negdje početkom 20-tog stoljeća nastaje koncept prava pacijenata, koje i mi danas poznajemo ali možda u malo izmijenjenom obliku. Prava pacijenata u Republici hrvatskoj regulirana su Zakonom o zaštiti prava pacijenata. Pravo na odlučivanje pacijenata, u suvremenoj medicini, predstavlja jedno od najvažnijih pitanja i prava pacijenata. Cilj ovoga završnog rada je opisati pravo pacijenta na odlučivanje koje obuhvaća pravo na informiranost i pravo na prihvaćanje ili odbijanje pojedinog dijagnostičkog, odnosno terapijskog zahvata. Poseban naglasak stavljen je na značenje i sadržaj prava na odbijanje medicinskog zahvata u Republici Hrvatskoj te se preispituje usklađenost ovoga prava sa zahtjevima koje postavlja Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava (EKLJP) i Konvencije o ljudskim pravima i biomedicini. U radu se obrađuju filozofski i pravni temelji iz kojih se izvodi pravo na odbijanje medicinskog zahvata, načelo autonomije te pravo na samoodređenje i pravo na tjelesni integritet uključujući i ograničenja prava na autonomiju. Predloženi su i načini na koje bi liječnici trebali reagirati ukoliko bolesnik ili netko tko odlučuje u njegovo ime odbije predloženi liječnički postupak. Na kraju je opisan i koncept informiranog pristanka na kojemu se temelji pravo pacijenta na odlučivanje.