Politrauma obuhvaća sve teške, po život opasne, povrede koje najčešće nastaju u prometnim nesrećama, kod padova s visine, te kod djelovanja hladnog ili vatrenog oružja. Tako u Hrvatskoj od navedenih uzroka 13% odlazi na prometne traumatizme, 41% na padove s visine. Prosječna dob politraumatiziranog pacijenta je 40 godina. U širokoj populaciji politrauma se najčešće asocira s prometnim nesrećama i smatra se jednim od najsloženijih i najšokantnijih stanja u kojem se ljudski organizam može naći. Prema starijim statističkim modelima, cilj zbrinjavanja pacijenata bio je sprječavanje smrti. Međutim, danas je cilj spriječiti smrt i spriječiti posljedice koje će značajno utjecati na kvalitetu život nakon politraume. Rijetko je da je kliničko stanje toliko različito u postupcima, vrsti i vremenu tretmana kao što je politrauma. Razlog za to su vrlo složene ozljede i oštećenja i nedovoljno objašnjene tjelesne reakcije na stres i terapijske postupke. Liječenje politraumatiziranog pacijenta započinje na mjestu gdje je došlo do ozljede i procjena rizika kao i vrijeme je od presudne važnosti. Vrijeme se smatra jednim od najvažnijih faktora u ranom zbrinjavanju politraumatiziranih pacijenata i sigurno je za reći da su efektivni i dobro strukturirani postupci na mjestu nesreće, uz brz transport do najbliže odgovarajuće ustanove ključni za traumatiziranog pacijenta. Medicinska sestra/tehničar u vanbolničkom zbrinjavanju politraume je važna karika zdravstvenog tima jer dobrom koordinacijom i stručnim znanjima može pravovremeno reagirati kako bi se spriječile moguće komplikacije ili smrtan ishod.