U komunikaciji s ljudima dajemo dio sebe, povratno dobivamo dio drugoga i upravo na taj način stvaramo povjerenje s osobom. Upravo je tako i u odnosu zdravstvenog djelatnika i bolesnika, jer su zdravstveni djelatnici u stalnom kontaktu s bolesnicima i njihovim obiteljima. Mi smo ljudi po prirodi takvi da imamo predrasude i čim nekoga ugledamo, već u prvim sekundama stvorimo mišljenje o toj osobi. Tako na primjer kad vidimo zdravstvenog djelatnika u bolnici pomislimo da je drzak, ljut, pun problema i neljubazan, ali ako bismo mi bili ti koji ostavljaju dobar utisak pomoći će nam dobra komunikacija. Komunikacija je temelj svih odnosa oko nas i u nama i zato postoje razne edukacije koje nam mogu pomoći u poboljšanju komunikacije. Raditi na vlastitim komunikacijskim vještinama, znači raditi na sebi i svojoj osobnosti. Kod komunikacije s pacijentom, kako ne bi postala suhoparna, ne smije nedostajati razumijevanja, topline, poštovanja, sigurnosti i najbitnije, empatije. Empatija je mišljenje sebe u drugom! Temeljna komponenta svih odnosa koja je urođena i pripada izvornim osobinama ljudske duše. Riječ ”empatija“ izvedena je iz grčke riječi patos, što znači nešto što pripada nekome: nečiji doživljaj. Kod empatije osjećaji se ne potiskuju, ona je bez anksioznosti i jedina je vještina koja je presudna za ljudsku dobrotu. Kod zdravstvenih djelatnika koji nemaju empatije, posjet pacijenta može postati vrlo neugodan i to može predstavljati problem u liječenju. Međutim, oni drugi koji su empatični, pružaju bolju skrb i ishodi liječenja su povezani sa boljim rezultatima. Na temelju raznih istraživanja dokazano je da je empatija usko povezana sa pozitivnim učinkom liječenja pacijenta, a s time raste i osjećaj zadovoljstva, kako pacijenta tako i zdravstvenog radnika. Da bi se mogla razviti potrebno je osnovno razumijevanje emocija, kako pozitivnih tako i negativnih. Tuga, ljutnja, strah, ljubav, sreća. Ljudi su stvoreni kao po kalupu, na oko isti, a zapravo su potpuno različiti. Neki empatični, a neki ne, neki više, neki manje.