Jedna od najčešćih kompresivnih neuropatija perifernog živca je sindrom karpalnog kanala. Uzrok nastanka sindroma karpalnog kanala je kompresija ili oštećenje n. medianusa u području karpalmnog tunela koji je omeđen karpalnim kostima, transferzalnim karpalnim ligamentom i tetivama. Raznim dijagnostičkim postupcima i procjenama možemo saznati uzrok nastanka, stupanj i vrstu sindroma. Sindrom karpalnog kanala se klasificira na sekundarni i idiopatski. Patogeneza navedenog sindroma je kompleksna te uključuje trakciju i kompresiju n. medianusa na području karpalnog kanala. U svrhu procjene sindroma koriste se razni provocirajući testovi i mjerenja. U dijagnostici se upotrebljavaju ciljani klinički testovi, magnetna rezonanca, elektromioneurologija (EMNG) i dijagnostički ultrazvuk. Važnost što ranijeg dijagnosticiranja kroz poznate specifične simptome i rezultate testiranja kod pacijenata s navedenim sindromom utjecati će na način liječenja koji može biti kirurški ili konzervativan. Kirurško liječenje provodi se kod težih slučajeva i lezija n. medianusa, dok konzervativno liječenje kod lakših slučajeva. Konzervativno liječenje sastoji se od farmaceutskih preparata, udlaga, analgetskih struja, ultrazvuka, terapijskog lasera, fizioterapijskih vježbi, manualne terapije tkiva te kinezio tape metode.