Moždani udar teška je bolest s kojom se danas susreće sve veći broj pojedinaca te svakim danom postaje sve prisutnija. Postavlja se pitanje po čemu je baš ova bolest drugačija od drugih te zašto joj se predaje toliko pažnje? Za moždani udar se može reći da je bolest za koju se nikad sa stopostotnom sigurnošću ne može reći kakvu će posljedicu ostaviti na pojedinca. Dok kod nekih osoba ova bolest ostavi minimalan trag i utjecaj na život, za neke ljude moždani udar preokrene cijeli život naopačke. Ispad osjeta, ispad motorike, demencija, samo su neke stavke koje mogu ostati kao posljedica, ali zasigurno jedna od najbitnijih posljedica je nemogućnost hoda. Hod je prvenstveno aktivnost koja nam služi kao transfer s jednog mjesta na drugo te nam je kao takva potrebna za obavljanje aktivnosti svakodnevnog života. Upravo zbog toga hod je najčešće prijavljen cilj rehabilitacije ovih bolesnika, jer mogućnost hoda ujedno predstavlja i autonomiju osobe, te njegovu mogućnost da barem na neki način obavlja aktivnosti svakodnevnog života. Fizioterapija kao struka svakim se danom sve više razvija i unaprijeđuje te ima ogromnu paletu raznih načina pristupa svakom od problema, te je na svakom fizioterapeutu pojedinačno da odluči koji pristup i način će upotrijebiti u rehabilitaciji. Kao što je već navedeno, pristupa ima mnogo, a u ovom radu bit će prikazane neke od najčešćih i najefikasnijih vrsta terapije i pristupa pacijentu u rehabilitaciji hoda nakon moždanog udara.