Rak dojke je najčešći rak u ženskoj populaciji, nosi odgovornost smrti od oko 20 % a svake godine se dijagnosticira još oko 2000 novih slučajeva oboljenja. Proces liječenja je dugotrajan te može bit lokalnog tipa ili sistemskog. U slučaju sistemskog liječenja terapija se vrši kemoterapijom, hormonskom terapijom, biološkom. Kod lokalnog liječenja terapija je kirurškog tipa i radioterapija. Kombinacija više metoda daje obećavajuće rezultate tokom i nakon liječenja. Kirurškim liječenjem odstranjuje se ili tumor i dio dojke pa se takvi zahvati svrstavaju u poštedne ili se odstranjuje cijela dojka u radikalnim zahvatima nakon kojih može ili ne mora uslijediti rekonstrukcija dojke protezama (silikonskom, fiziološkom, tkivnim ekspanderima...). Fizičke i psihičke promjene kao posljedica liječenja s kojima se susreću predstavljaju dodatne teškoće koje proces liječenja otežavaju i čine ga dužim. Najveći fizički problem je nastanak limfedema. Fizioterapija ima bitnu ulogu u liječenju od samog početka i to većupreoperativnoj fazi gdje se oboljeloj osobi daju informacije o svemu što bi moglo biti o onim promjenama koje će uslijedit i kako se ponašat. Također se uzimaju informacije za određivanje protokola fizioterapije koji podrazumijeva cjelovit pristup fizioterapeuta kroz fizioterapijsku procjenu, planiranje i fizioterapijsku intervenciju. Takvim pristupom vraćaju se narušene funkcije, zdravlje je očuvano, te slijede priprema i integracija u okolinu te poboljšanje kvalitete života.