Infarkt spinalne moždine je ireverzibilno stanje koje ostavlja trajne i teške neurološke deficite. Infarkt spinalne moždine je rijetka dijagnoza u usporedbi s moždanim udarom. Mehanizam nastanka infarkta spinalne moždine usko je povezan s nastankom moždanog udara, no i dalje ne može se sa sigurnošću tvrditi što je točan uzrok i koji čimbenici rizika utječu na njega. Posljedice nakon infarkta ovise o stupnju i vrsti lezije. Što je lezija proksimalnija, to je oštećenje veće i teže za rehabilitirati. U procjeni takvih bolesnika bitno je klasificirati oštećenje, promatrati individualne sposobnosti za izvođenje aktivnosti svakodnevnoga života te spriječiti kompenzacijske aktivnosti. S rehabilitacijom je važno što prije započeti zbog komplikacija u početnoj fazi, a kasnije kako bi bolesniku omogućili bolju kvalitetu života. S obzirom na ireverzibilno stanje u kojem bolesnici često ovise o nekoj napravi ili okolini, u rehabilitaciji će biti bitno osamostaliti bolesnika do one razine do koje bolest dopušta. Edukacija bolesnika i njegove okoline je jedan od važnijih faktora rehabilitacije jer infarkt spinalne moždine nije samo medicinski problem već i socijalni. Najčešće su osobe mlađe populacije koji će zbog stanja i posljedica koje stanje nosi ovisiti o okolini. Kroz ovaj rad će se objasniti s kakvim problemima se bolesnici nakon infarkta spinalne moždine susreću, može li i na koji način fizioterapijska intervencija utjecati na oporavak bolesnika te koliko sama bolest utječe na aktivnosti svakodnevnoga života.