Kod dijagnoze smrznutog ramena, progresivno dolazi do ograničenja pokretljivosti aktivnih i pasivnih pokreta, odnosno dolazi do faze “smrzavanja”. Najviše je zahvaćen pokret vanjske rotacije nadlaktice, abdukcija te unutarnja rotacija. Bol i zakočenost traju mjesecima tzv. faza smrznutosti, te nakon toga postepeno dolazi do smanjenja simptoma, odnosno faze odmrzavanja. Dijagnoza smrznutog ramena postavlja se na osnovu kliničke slike i pregleda. Kriteriji koji se moraju uzeti u obzir prilikom postavljanja dijagnoze obuhvaćaju: postupan početak, noćnu bol, bol pri izoliranim pasivnim pokretima u skapulohumeralnom zglobu, bolno ograničenje pasivne elevacije i vanjske rotacije. Sindrom smrznutog ramena razvija se kroz 4 faze. Faza boli, faza smrzavanja, faza ukočenosti i faza oporavka. U fazi ukočenosti glavni cilj je mobilizacijom povećati mobilnost glenohumeralnog zgloba i ponovno uspostaviti skapulohumeralni ritam. Tehnike mobilizacije su pokazale učinkovitu i vrlo važnu ulogu u fizioterapiji. Osim što djeluju na smanjenje boli one povećavaju mobilnost zglobova te vraćaju funkciju zglobovima za lakše izvođenje aktivnosti u svakodnevnom životu. Dokazana je učinkovitost različitih tehnike mobilizacije kod pacijenata sa smrznutim ramenom, te je dokazano da primjena međusobne kombinacije različitih tehnika ima značajno veću učinkovitost na smanjenje boli, povećanje mobilnosti i opsega pokreta.