Neurorizično dijete je bilo koje dijete koje je izloženo čimbenicima rizika, a takva djeca čine ukupno 10 posto novorođene populacije. Mjesto i nastanak oštećenja mozga ovisi o gestacijskoj dobi novorođenčeta. Ishod djetetovog neurološkog razvoja nakon oštećenja ovisi o interakciji djeteta i okoline, postojećeg oštećenja mozga (tip, opseg i lokalizacija) te kompenzacijskih procesa maturacije i plastičnosti mozga. Vrlo je važno rano otkrivanje problema i što ranije krenuti s fizioterapijom. Fizioterapijski proces sastoji se od procjene djetetovog motoričkog statusa, planiranja i provođenja fizioterapijske intervencije te edukacije roditelja i ostalih članova tima. Rana fizioterapijska intervencija predstavlja određenu metodu koja se primjenjuje od najranije dobi do rane predškolske dobi. Rano djetinjstvo najkritičnije je razdoblje u razvoju djeteta jer je važno za razvoj mozga u cijelosti. Zbog plasticiteta mozga naglašava se važnost ranog uključivanja djeteta u tretman. Važnu ulogu u provođenju rane intervencije imaju interdisciplinarna i transdisciplinarna suradnja različitih stručnjaka, uz stalnu komunikaciju s roditeljima i djetetom. Metode rane intervencije koje se primjenjuju kod neurorizične djece su neurorazvojni koncept prema Bobath konceptu i primjena terapije prema Vojta konceptu, a također se provodi terapija senzorne integracije, Halliwick koncept i terapijsko jahanje.