Trčanje je jedan od najčešćih izbora fizičke aktivnosti bilo to u profesionalne ili rekreativne svrhe. Postoje velike prednosti trčanja, od kojih su neki od njih postizanje dobre kardiorespiratorne izdržljivosti i promocija dugoročnog vježbanja. Kod trčanja razlikujemo velik broj tehnika trčanja kao što su jogging, sprint; različite dužine staza kao što su kratke staze, duge staze, polu maraton i maraton te trčanje s različitim inicijalnim kontaktom na početku faze oslonca. U ciklusu trčanja nam je bitna dobra biomehanika zglobova i mišića donjih ekstremiteta. Jedna ciklus trčanja traje od početka inicijalnog kontakta jedne noge s podlogom do ponovnog inicijalnog kontakta te iste noge s podlogom. Inicijalni kontakt s podlogom bitan je faktor u proučavanju biomehanike koljena prilikom trčanja. Poznato je da se različitim inicijalnim kontaktom ostvaruje različito vertikalno opterećenje na mišićno koštani sustav donjih ekstremiteta. Postoje i razlike u trčanju između muškaraca i žena bazirane su na različitoj anatomskoj građi tijela. Smatra se da žene imaju dvostruko veći rizik za ozljedu i dobivanje neke od trkačkih ozljeda, kao što su patelofemoralni sindrom, iliotibialni sindrom ili stres fraktura tibie, od muškaraca. Pokazalo se da će 19.4 – 79.3% ljudi koji se rekreacijski bave trčanjem u periodu od jedne godine imati neku od kroničnih patologija koljena. Neki od najčešći su patelofemoralna bol, iliotibialni sindrom i stres frakture tibie. Zglob koljena jedan je od bitnijih biomehaničkih čimbenika u ciklusu trčanja. Koljeno je najveći i najsloženiji pokretni zglob u ljudskom tijelu. Zglob se sastoji od tri kosti, koje tvore dva zgloba. Funkcijom je kutno – obrtni zglob, odnosno ima dva stupnja slobode pokreta. Biomehanički ga možemo podijeliti na četiri dijela. U medijalnoj polovici zgloba razlikujemo meniskofemoralni medijalni i meniskotibijalni medijalni dio zgloba, a u lateralnoj polovici razlikujemo meniskofemoralni lateralni i meniskotibijalni lateralni dio zgloba.