U radu se daje prikaz psihičkih stanja izazvana hospitalizacijom kod odraslih osoba koju neki istraživači svrstavaju u skupinu poremećaja nazvanih institucionalnim neurozama. Objašnjeni su faktori koji bi mogli imati ulogu u prilagodbi odraslih osoba na hospitalizaciju kao i tipična ponašanja odraslih pri hospitalizaciji. Poseban naglasak stavljen je na psihološke reakcije odraslih koji boluju od neizlječivih bolesti s obzirom da se pokazalo kako kada je riječ o organskim i neizlječivim bolestima nastaju mnogo ozbiljniji i dugotrajniji psihički poremećaji. Hospitalizacije psihijatrijskih pacijenata radi prirode same bolesti su najčešće dugotrajne te zdravstvena njega psihijatrijskog pacijenta prelazi okvire jednostavnih praktičnih vještina. Posebno je važno obratiti pozornost na sprječavanje hospitalizma koji se može javiti nakon dužeg i neadekvatnog boravka i tretmana u psihijatrijskoj ustanovi kao i stigmatizacije, odnosno obilježavanja psihijatrijskih pacijenata koja proizlazi iz predrasuda o duševnoj bolesti i duševnom zdravlju. U radu je dan prikaz prilagodbe psihijatrijskih pacijenata na bolničku sredinu te važnosti terapijskog odnosa i interakcija pacijenata sa medicinskom sestrom koja svakako ima značajnu ulogu u procesu cjelovitog i učinkovitog liječenja. Kada je riječ o hospitalizaciji odraslih osoba koje boluju od izlječivih bolesti pokazalo se da su kirurški bolesnici izloženi većoj tjeskobi, strahu i potištenosti od drugih pacijenata zbog izloženosti neizbježnosti kirurškog zahvata, straha od boli, anestezije, ozljeda i naposljetku smrti. Također, prikazana je uloga medicinskih sestara u skrbi hospitaliziranih pacijenata s obzirom da smisao sestrinske prakse ne proizlazi samo iz formalnog liječenja bolesnika, nego iz skrbi za bolesnika gdje ga se stavlja u središte zbivanja kao cjelovitu i univerzalnu osobu sa svim svojim biološkim, psihološkim i socijalnim karakteristikama.