Sažetak | Cerebralna paraliza je najčešći uzrok težih neuromotornih odstupanja u djece te tako predstavlja veliko opterećenje za oboljelo dijete, obitelj, zdravstvene, obrazovne ustanove i društvo u cjelini. (16). Najčešća je dijagnoza kongenitalnog oštećenja mozga. Često se opisuje kao “kišobran” termin jer se sastoji od nekoliko sindroma. CP je teškoća u razvoju i shodno tome spada u dijagnostičku kategoriju koja uključuje mentalnu retardaciju, poremećaje u govoru i učenju te poremećaje pažnje i kontrole pokreta. (24).
Najčešće zastupljeni oblici cerebralne paralize su spastični oblici u više od 75% djece dok na ekstrapiramidne (ataktičke, distone i ate¬totske) oblike otpada preostalih 20-25%.
Fizioterapijska procjena važan je dio rehabilitacijskog procesa; kod djece sa CP – om se koriste Sustav klasifikacije grubih motoričkih funkcija, Sustav klasifikacije manualne sposobnosti te Međunarodna klasifikacija funkcioniranja, onesposobljenja i zdravlja.
Obzirom na stanje djeteta i kliničku sliku te postavljene ciljeve najčešće se provode sljedeće terapijske intervencije: NDT tretman, Halliwick koncept, CIMT, cilju usmjeren trening, SI i brojne dodatne terapijske metode.
U radu je prikazan slučaj djevojčice stare pet godina koja ima spastični unilateralni oblik cerebralne paralize. Prikazani su opći podaci, fizijatrijski i neuropedijatrijski nalazi, obiteljska anamneza, zapažanja fizioterapeuta, očekivanja roditelja i djevojčice, klasifikacija i funkcionalno stupnjevanje prema metodama procjene te fizioterapijska intervencija kod djevojčice.
Cilj rada bio je opisati i prikazati sve tipove cerebralne paralize, s naglaskom na spastični unilateralni oblik te poteškoće i svakodnevne probleme s kojima se ovi pacijenti susreću. Također su prikazane mogućnosti fizioterapijske intervencije kod SUCP, s naglaskom na holistički pristup i timsku suradnju, što je potkrijepljeno prikazom slučaja. |